2008-11-17

Hej

Det var länge sedan att jag skrev här på Magdalenas sida. Det händer lite med Magdalena i sista tiden. För ungefär en månad sedan fick hon hög feber och mådde inte bra. Hon kräktes och ville inte äta några dagar, sedan började hon hosta. Man är normalt direkt oroligt vad kan det bli, är det bara vanligt maginfluensa eller kanske leukemi?

Hon gick på kontroll och det visade sig att proverna var helt okej. Vecka efter ringde dem från sjukhuset och sa att dem har hittat omogna celler i Magdalenas blod och när vi frågade vad det kan bli sa dem till oss att vi måste koma och kontrollera blod igen och om det visar sig att at sona celler finns kvar då måste vi åka till Lund igen och dem måste kolla benmärgen.

Magdalena gick på kontroll igen och det blev så jobbigt att vänta på svar. Jag tror att sist kände jag mig så när vi väntade på svar efter sista behandling i Lund. Igen kunde jag inte sova på nätterna och var ledsen hela tiden. Undrade igen ”varför hon” men som vanligt hittade inget svar.

Vi blev på golvet igen, allt som jag hade i huvudet nästa 4-5 dagar blev det tiden när vi både i Lund och Magdalena blev mellan liv och död varje dag. Jag kunde inte alls tänka mig att hon fick återfall men samtidigt började jag tänka vad alla väskor är som vi brukade packa till Lund och tänkte att jag måste bli stark annars kan jag inte hjälpa henne.

 Jag ville inte att Barbara vet att något är inte bra med lilla syster och att hon bli kanske sjuk igen.

Barbara frågar så ofta är det sant att Magdalena är frisk nu och vad gör ja då, ja jag svarar att hon är frisk men samtidigt kan man inte bli säkert på detta och är jätte rädd.

Det var så jobbigt visa kvällar när dem lekte och dansade och när Magdalena sjunger ”Jag måste leva” som hon brukar sjunga nästan varje dag.

Äntligen ringde dem och sa att nu visade sig att dem omogna celler inte finns kvar i hennes blod men att hon måste komma igen nästa vecka och kanske några veckor till dem kan bli säkra att hon mår bra.

Det blev stor lättnad men samtidigt är man oroligt igen vad det kan bli nästa vecka.

Föra veckan sa dem till oss att nu behöver hon inte göra kontroll varje vecka och att hon kommer på kontroll nästa månad istället.

Jag vet inte vad jag ska tänka nu, jag är igen jätte oroligt och kan inte slappna av.

Det är så jobbigt att leva så. Man kan inte slappna av och jag vågar inte bli glad och planera mycket. Jag är så rädd att leukemi kan koma tillbacka och att vi måste gå igenom allt detta som vi gick för ungefär två år sedan.

 

 

Evo da napokon malo napisem kako smo i sta je novo kod nas. Prije otprilike mjesec dana Magi se razbolila, imala je temperaturu preko 40, povracala i kasnije pocela kasljati. Od kako je primala kemoterapije nije bila ovako slaba i samo je lezala u krevetu. Kao i obicno kad nju nesta zaboli pa tako i ovaj put kroz glavu mi se pocelo motati da nije mozda leukemija u pitanju. Ponovo se vratio onaj veliki strah i prisjecanje na vrijeme provedeno po bolnicama.

Zvala sam hitnu i objasnila im u kakvom je stanju a oni su mi rekli da se nesekiram i da je najvjerovatnije stomacna infekcija u pitanju posto trenutno vlada taj virus.

Sama sam sebe pokusavala smiriti ali neuspjesno, strah je taj koji me na kraju pobjedi. Tako mi je bilo tesko gledati ju kako samo lezi i nema snage za nista a inace nema mira niti sekunde. Ponovo nisam mogla spavati po noci pa bi ju uzela za rukicu i naravno plakala jel nemogu zamisliti da ju ponovo moramo voditi u bolnicu na ljecenje, ne jednostavno nemam snage vise ni misliti o tome.

Kad je malo nadosla dogovorili smo da ode izvaditi krv, da kao i do sad dobijemo nalaze i mozemo dalje nastaviti zivjeti bez crnih misli o toj prokletoj bolesti.

Nalaz je bio u redu i napokon sam ponovo osjetila olaksanje i mogla nastaviti dalje. Proslo je nekoliko dana odkako je Magi bila na kontroli a nas je docekao jos jedan sok. Nazvala je doktorica iz bolnice i rekla da moramo ponovo doci da izvadi krv posto se u nalazu koji kasnije bude gotov ovaj put pokazalo da se u njenom tjelu ponovo stvaraju nezrele stanice od kojih naravno dolazi do leukemije.

Mislim da je nepotrebno opisivati kako smo se tad osjecali, kako se ponovo poceo rusiti nas svijet koji smo napokon poceli obnavljati nakon svega sto smo prosli. Samo sam se bojala da nepokleknem i padnem u depresiju jel sam sigurna da mi se nebi bilo lako boriti s tim, jednostavno nemam vise snage poslje svega.

Magi je bila ponovo na kontroli i prvi nalazi krvi su bili sasvim uredu ali ovaj drugi je trebalo cekati dva dana da bude gotov. Ta dva dana su za mene bila citava vjecnost. To su bila dva dana koja su me potpuno vratila u vrijeme kad se Magi razbolila i u vrijeme kad smo se skupa s njom borili za njen zivot, vratile su se slike sve one bolesne dijece koja nazalost nisu vise s nama jel ih je ta prokleta bolest pobjedila, vratila se sva ona tuga i nemir a ja jednostavno osjetim da se nemogu nositi s tim kao prije. Posto nismo htjeli nista reci Barbari da ju neopterecujemo jel je jako osjetljiva kad je seka u pitanju bilo mi je jos teze glumiti pred njom ta dva dana da je sve uredu a u isto vrijeme me toliko probada u prsima i vristala bi na sav glas.

Posto je Magi tad vec bila skroz nadosla njih dvije su se igrale, plesale, pjevale a ja bi ih samo kradomice gledala i sakrivala suze da nevide da placem. Stalno sam se pitala dali je moguce da se bolest vratila i da zbog te bolesti ponovo nece moci biti skupa i uzivati u tim radosnim trenutcima kao sto trenutno uzivaju.

Napokon je doktorica nazvala i rekla da u ovim nalazima nisu pronasli te nezrele stanice ali da sad moramo dolaziti svaki tjedan na kontrolu da se nebi slucajno ponovo pojavile.

Do sad su svi nalazi bili uredu pa ce Magi sljedeci put ici na vadenje krvi pocetkom decembra a nama preostaje samo da se nadamo da ce sve biti kako treba i da vise nikada necemo morati prozivjeti sve one muke koje smo prosli kad se Magi razbolila.

Kommentarer:

1 Irena:

skriven

E sejo jesi ti sigurna da su to tvoja djeca??? E ko male manekenke... na tetu Irenu... hehehe!!! Puno nam svi falite i saljemo vam puno pusica...

2 Catarina Löv (Alfons mamma):

skriven

Hej Danijela. Tack för allt du skrivit till oss på vår blogg, det betyder mycket att höra av dig, vi som möttes så många gånger på avdelningen.

Jag hoppas verkligen att det inte är cancerceller nästa vecka heller, när nya prover tas.

Vilken stor tjej hon har blivit, ja båda två! Dom ser så friska och härliga ut.

Jag hoppas att ni får en bra vinter och jul.

Stora varma kramar, Catarina Löv, Alfons mamma.

3 Alli:

skriven

Draga Danijela,



mislim da mogu reći da te razumijem kad si u očekivanju a ne znaš što očekuješ.. od srca se nadam da će svi nalazi biti u redu i sada i svaki slijedeći put...



Puno poljubaca iz Splita

4 2anewlife:

skriven

Tack för kramen. Bilderna på flickorna är så ljuvliga. Jag tänker på er och håller mina tummar.

Kram

Kommentera här: