Magdalenas kamp mot leukemi - Magdalenina borba protiv leukemije

3 31 januari 2007 @ 23:05 Läs mer >>

Magdalena var på besök hos Tea och Emma igår. Hon var jätte glad eftersom det är inte så ofta att hon mår bra och kan träffas med andra barn.
Idag gick hon och Robert till sjukhuset att lämna blodprov och svar på prover var bra.
Hon kräktes några gånger ikväll och diare har hon hela tiden, men hon är glad och aktivt hela tiden. Det är så fint när vi är tillsammans hemma och jag kan inte tänka mig att vi måste separera igen, men samtidigt vet jag att det kan hända också .
Jag bara hoppas att hon blir bättre och bättre, att vi få tillbaka vårt liv som vi hade innan hon blev sjuk.
Magdalenas värde idag:
B-Hb 122,
B-EPK 4,0,
B-EVF 0,35,
(B)Erc-MCV 86,
(B)Erc-MCH 30,
B-TPK 339,
B-LPK 2,0,
B-Neutrofila gran 1,1,
S-CPR <3.
Normala värde i hennes ålder :
B-Hb 103-124,
B-EPK 4,1-5,0,
B-EVF 0,31-0,3,
(B)Erc-MCV    82-98,
(B)Erc-MCH    27-33,
B-TPK 165-387,
B-LPK 6,2-15,0
B-Neutrofila gran 1,8-6,7,
S-CPR <3.

Tea, Emma, Magdalena och Barbara
152641-72

Magdalena je jucer nakon duze vremena napokon mogla ici negdje a da to nije bolnica. Bila je presretna a i mi s njom. Danas su ona i Robi isli na kontrolu i nalazi su dobri. Samo se nadam da ce se i dalje popravljati dok nebudu skroz dobri jel je toliko ljep osjecaj kad smo svi skupa kod kuce i bez vecih muka i problema da jednosjednostavno nemogu zamisliti da se razdvajamo i da joj bude losije. Mislim da smo i previse toga prozivjeli u ovih sest mjeseci i da bi sad napokon trebali biti sretni i zivjeti normalno....

2007-01-31

3 29 januari 2007 @ 21:10 Läs mer >>

Magdalena har sovit bättre inatt. Sista tre dagar var hon ledsen på naten och kunde inte sova riktig bra. Hon kräks en gång om dagen och har diare hela tiden. Igår gick vi på avdelningen att lämna blodprov eftersom hon mådde illa, var blek och ledsen hela dan. Det var stor lättnad när dom sa att allt är bra med prover och dom är på väg upp.
Hon fick medicin mot illamåendet och flagyl .
Idag var Annika och Erik, Saras föräldrar hemma hos oss. Vi är så glada att dom kunde hälsa på. Vi pratade mycket om lilla Sara som avled i december föra året. Det är så svårt att vänja sig att hon inte finns med oss, att se inte henne i Annikas eller Eriks famn som man brukade. Jag kan inte beskriva hor mycket saknar jag henne. Hon är varje dag i mina tankar och där ska jag ha henne alltid.
Annika och Erik
152641-70

LILLA SARA
152641-71

Magdalena je dosta dobro spavala nocas. Jucer smo isli s njom u bolnicu da izvadimo nalaze posto je bila jako bljeda, povratila bi svaki dan jednom, a i proljev nikako da stane.
Bilo je veliko olaksanje kad su rekli da su nalazi uredu te da su u pozitivnom porastu. Dobila je ljek protiv mucnine i flagyl za bakterije koje najvjerovatnije uzrokuju proljev.

Danas su nas posletili Annika i Erik, Sarini roditelji. Uvjek smo jako sretni kad se sretnemo jel nam puno znace. Puno smo pricali o maloj Sari koja je umrla u decembru prosle godine i koja nam svima neopisivo nedostaje. Tako je tesko sresti se s njima a da ona nije u njihovom narucju kako je uvijek bila. Nazalost sudbina je tako htjela i to se nemoze promjeniti ali Sara ce uvijek zivjeti u mojim mislima.

2007-01-29

1 26 januari 2007 @ 19:00 Läs mer >>

Seke!!!!

5 25 januari 2007 @ 02:47 Läs mer >>

Napokon sam uhvatila vremena da opisem kako smo i sto smo sve prolazili od prve do seste kemoterapije. Svi vi koji posjecujete nasu stranicu tekst o kemoterapijama i slike koje su tada slikane mozete procitati i pogledati u arhivi pod 2006.godinom na samom kraju. Ili idite pod kategorier naslov Magdalena gdje se nalaze svi tekstovi koje sam pisala od pocetka otvaranja stranice.

AKO ZELITE PROCITAJTE...

2 24 januari 2007 @ 15:48 Läs mer >>

Igår har vi hämtat Magdalena från sjukhuset att hon kan träffa stora syster Barbara hemma. Dom träffades inte nästan två veckor eftersom Magdalena var doligt och sedan Barbara har fot maginfluensa. Dom var så lyckliga när dom fick träffa varandra, dom skrattade, pratade och lekte hela tiden. Våra bästa väninnor Tea, Emma och Renata var på besök.
Magdalena har inte träffat dom på länge och var lite blyg i början. Sedan var hon jätte glad och ville visa allt som hon lärde sig i sista tiden.
På kvällen ringde jag till sjukhuset att berätta att Magdalena mådde bra hemma. Eftersom hon hade inte kräkts bestämde dom att hon få sova hemma.
Vi va så glada att vi är tillsammans igen hemma!!!
Hoppas att det var sista gången att Magdalena stannar på sjukhuset så lång tid som detta gången efter behandlingen.
152641-43

Magdalena med Tea och Renata
152641-42

Magdalena med Emma och Renata
152641-44

Jucer smo doveli Magdalenu kuci da napokon malo bude sa svojom sekom Barbarom posto su se u zadnja dva tjedna vidjele samo jednom i to kratko.
Obadvije su bile toliko sretne i vesele a naravno i mi skupa s njima.
Posto je Magdalena jos uvijek imala problema s povracanjem bilo je upitno dali ce ostati spavati kod kuce.
Poslijepodne su nam bile nase najdraze kolegice Tea, Emma i Renata. Magdalena ih dugo nije vidjela pa je u pocetku bila ozbiljna i stidjela se sto nije dugo trajalo. Bila je presretna sto je okruzena djecom i sto je vika i galama oko nje jel u posljednje vrijeme nije imala priliku da bude puno kod kuce posto je pretezno u bolnici.
Navecer sam nazvala odjel da pitam dali moze ostati kod kuce preko noci posto nije povracala preko dana i nije bilo potrebe za infuziju.
Rekli su da moze i da ako noc prode mirno i bez povracanja netreba se vracati u bolnicu.
Posto Robi nije bio kod kuce nas tri smo otisle spavati skupa. Ja i Barbara smo bile umorne i pospane ali Magdalenu nije bilo moguce ubjediti da legne a kamol i da spava. Stalno se dizala da sjedne. Pricala je i iscudavala se svemu u sobi, smijala se i bili smo presretni jel smo oped svi skupa kod nase kuce.....
Samo se nadam da je ovo bio Magdalenin posljednji duzi boravak u bolnici i da ce od sad na kontrolama biti sve u redu.......

Ponovo kod kuce! Jag ...

2 22 januari 2007 @ 10:10 Läs mer >>

Magdalena är pigg och glad idag. Sist som hon lärde sig och har sagt till mig är ordet ?mamma?. Jag är så stolt och glad att min lilla flicka kallar mig mamma!!!
Hennes värde er på väg upp och vi kunde åka hem idag om hon inte har problem med maten. Hon kan inte ta tillräckligt mängd mat i sig och då behöver hon lite drop på naten istället.
Hoppas att idag bli det bättre och hon kommer hem imorgon.

152641-41

Probudili su nas oko pola devet jutros. Magi je kao i uvjek odmah pocela s pricom i igrom. Toliko je aktivna u posljednje vrijeme da ju se nesmije ostaviti ni sekunde samu. Ako ju stavim da spava a ona to nece digne se i sjedi. Za nju nepostoji nesta sto se nesmije, kad god joj kazem da nesmije nesta dirat, stavljat u usta ili slicno, samo me pogleda nasmije se i radi po svom.
Za mene je ovo jutro posebno jel me moja mala curica stalno zove mamma, sto nije radila do sad, bar ne dok sam ja s njom. Najvise zove tatu i kad je kraj nje i kad nije.
Kad je pocela vikati mama, ja sam se pocela smijati a ona sva sretna sto je privukla paznju nastavila vikati mama,mama.
Najsmjesnije mi je bilo kad se u jednom trenutku pocela hvatati za glavu (sto obicno radi kad ju pitamo dali ju boli glava i jel joj dosta svega) i vikati mama, kao da mi daje do znanja da ju boli glava ili mi je htjela dati do znanja da joj je dosta i mene i svega.

Magdalenini nalazi su sve bolji i mozda ce sutra ici kuci. Trenutno imamo problema s primanjem hranje posto joj stomacic nemoze zadrzati hranu pa povrati svaki dan a po noci mora primati infuziju da bi dobila potrebnu tekucinu koju nemoze nadoknaditi zbog povracanja.

Mama,mama!!! Mamma,ma...

2 20 januari 2007 @ 09:29 Läs mer >>

Magdalena mår bra idag, kräktes bara en gång, diare har lugnat sig lite. Hon kryper hela tiden i sängen. Hon lär sig mycket nu och det är så roligt att se henne när hon vill visa not men vett inte riktig hur. Idag har jag sett första gången att hon kan stiga upp när hon ligger, och nu måste vi ha extra koll på henne.
Hoppas att hon få gå hem nästa vecka. Det är så tomt hemma när vi inte är tillsammans.

HRVATSKI
Magdalena je vesela danas, stalno je u pokretu i nesta novo izvodi. Najsmjesnija mi je kad u pola mog razgovora s sestrama ili doktorima pocme mahati rukicom kao da im hoce reci pa,pa vrijeme je da izadete iz sobe, dosta price, razlaz!!! U zadnje vrijeme je toliko odusevljena s reklamama na televizoru da cak prestane plakat dok traju pa nastavi kad zavrse. Najgore joj je kad se za vrijeme reklama netko nade pred televizorom, odmah pocme pomicati na drugu stranu da nebi sta propustila. Danas sam prvi put vidjela da se moze sama dici da sjedne kad lezi. Dva puta je zaspala na stomaku sto do sad nije bio obicaj.
Povratila je oko jedan sat poslijepodne ali je odmah poslije bila nasmijana i vesela kao da se nista nije dogodilo, proljev se isto malo smirio i nije toliko cest kao prethodnih dana.
Nalazi su u blagom poboljsanju pa se iskreno nadam da ce moci ici kuci uskoro!
Nista nije isto kod kuce ako nismo svi skupa!!!

Vec me boli glava od svega!!! JAG HAR ONT I HUVET!!!
152641-38

Svasta sam se vec nau...

3 19 januari 2007 @ 18:18 Läs mer >>

Nu är hon glad igen!!!

Jag har träfat Magdalena sist i torsdag. Det var min tur att sova på sjukhuset med henne inatt men jag kunde inte komma eftersom natt innan Barbara kräktes och mode inte bra hela dagen. Hon kräktes tio gånger under dagen och hade ont i magen. Sedan fick jag också ont i magen och då fattade vi att vi drabbades av maginfluensa. Magdalena började två dagar innan och Robert kräktes redan igår.

Det är så jobbigt när man kan inte bli med sina barn samtidigt och hjälpa dom när dom mår dåligt. Det är första gången att jag är inte med Magdalena två dagar i rad.
När jag kom in i rummet hon var så glad och tittade på mig, skrattade och väntade när ska jag ta up henne.
Jag var så lycklig att hon ser pigg ut eftersom hon mode inte så bra sista dagarna och hennes värde är låga. Hon fick flera gånger blod och trombocyter i sista dagar. Men nu vet vi att hon fick maginfluensa först och sedan fick vi från henne.
När jag gick hem i torsdag ser hon jätte doligt ut men nu är hon tillbaka på bra humor och har visat oss igen hur stark flicka har vi!!!

___________________________________________________________________________
Jag kan inte skriva så bra svenska, har problem med grammatik, men jag hoppas att ni kan förstå lite i alla fal. Det är så många som frågade mig när ska jag börja skriva på svenska att dom kan läsa lite om vår lilla flicka och då bestämde jag mig att börja med!!!!
__________________________________________________________________________
152641-35

Posto smo svi dobili stomacni virus, jucer nisam ni bila s Magdalenom. Barbara je povracala cijeli dan i imala ceste bolove u stomaku kao i ja.
Neopisivo mi je tesko kad nemogu biti uz svoju djecu istovremeno i ovo je bilo prvi put da ja nisam spavala s Magi dvije noci za redom.
Kad sam dosla u sobu bila je presretna sto me vidi pa se pocela smijati na sav glas i pruzati mi svoje rukice da ju uzmem.
Uzela sam ju a ona se pocela maziti i pricati mi. Bila sam presretna sto je tako vesela i sto danas puno bolje izgleda od zadnji put kad sam ju vidjela. Cesto se pitam odakle jednom tako malom bicu toliko snage i volje za zivot kao sto to ima moja Magi. Prosla je tolike muke i patnje koje nisu za odraslog covijeka lake ali ona ih sve podjeduje i hrabro ide dalje.
Posljepodne smo provele igrajuci se, plesuci i pricajuci. Zaspala je oko 12 po noci i iskreno se nadam da ce ovo biti mirna noc za nas.

Nista me nemoze iznen...

3 17 januari 2007 @ 13:51 Läs mer >>

Morgonen började vi med kraftig näsblod!!!

Magdalena har sovit rätt bra i natt . Det var mycket jobbigt morgon for henne efter hon fick näs blod igen. På eftermiddag grät hon mycket eftersom hon hade ont i magen pga. diare och hon blev blekare eftersom hon mår illa hela tiden. Man kunde inte lugna henne på någon sett och det var så svårt att titta hur kämpar hon och skriker och samtidigt man vett att kan inte hjälpa henne mycket. På kvällen fick hon morfin att kunna lugna sig och sova eftersom hon var vaken nästan hela dan .

Magdalena je dosta dobro spavala, nije bilo povracanja niti proljeva. Oko osam sati ujutro dosle su sestre da joj izvade krv i prikljuce ljekove koje dobiva svaki dan direktno u venu.
Kao i uvjek probudila se kad je osjetila da se nesto desava oko nje. Pocela se odmah smijati i privlaciti njihovu paznju sto joj uvijek ide od ruke.
Kako bi bilo kad nebi nesta poslo kako netreba odmah ujutro. Ponovo nemogu izvaditi krv iz cjevcice ugradene na prsima pa su joj ubrizgali lijek koji pomaze pri zacepljenju iste.
Odmah znamo da cemo kasniti s davanjem lijekova, a sto je najgore i s rezultatima krvi koji su jako vazni pogotovo ovih dana kad se Magi neosjeca bas najbolje, povraca i cesto krvari.
Treba cekat nalaze da bi se vidjelo dali treba dobiti trombocite koji su dosta niski u posljednje vrijeme ili mozda krv posto ni taj nalaz nije bas sjajan.
Oko devet sati Magi je kihnula a iz nosa je pocela spricati krv.
Nakon desetak minuta krenuli smo na odjel uho-grlo-nos da bi joj ugurali vatu s lijekovima koji bi trebali zaustaviti krvarenje i usput pregledati dali je samo nos u pitanju.
Magi je bila presretna kad je izasla iz sobe jel je to za nju pravi dozivljaj da vidi nesta drugo i novo.
Nazalost veselju je brzo dosao kraj i bilo je vrijeme za to odvratno cackanje po nosu i ugurivanje vatice sto dublje u nosnicu (lijeva nosnica).
Magdalena je toliko plakala i odupirala se da sam mislila da ce mi ispasti iz ruku a sto je najgore krv je i dalje spricala pa su morali odmah mjenjati vaticu jel je ispadala van.
Kad su bili gotovi rekli su nam da sacekamo vani dvadesetak minuta da vidimo hoce li prestati curiti.
Uzasan je osjecaj kad si na hodniku s krvavim djetetom a ljudi prolaze i zgrozeno gledaju, prave face itd. pitam se kako bi reagirali da znaju uzrok tog krvarenja i naziv bolesti koju ima moja mala curica. Magi je svima mahala, cudila se svemu sto vidi a ja sam htjela da sto prije odemo u njenu sobu jel je ljudi bilo sve vise i vise koji su cekali na pregled. Grozan je osjecaj straha koji me uhvati svaki put kad su joj nalazi niski i kad je najosjetljivija za sve infekcije pa samo hocu da ju sklonim i sakrijem od svih da joj se nebi sta desilo .
Prvo smo sjedile u jednoj cekaoni dok se nije pocelo skupljati sve vise ljudi unutra, zatim smo otisle u drugu u kojoj je bio isti slucaj i na kraju smo sjedile u hodniku a ja sam budno pazila da se nestvara velika guzva oko nje.
Oko pola jedanaest sam ih pitala da idem s njom na nas odjel da joj mogu uzeti krv da bi se znalo koliki su joj niski trombociti i dali treba dobiti iste.
Kad smo napokon bile u sobi prestala je ona napetost i strah od susreta s ljudima na hodnicima zbog prenosenja virusa i infekcija na moju Magi.
Sestre su uspjele izvaditi krv, prikopcale su joj ljekove a kad su isti bili gotovi dali su joj odmah trombocite bez obzira na nalaz krvi da nebi doslo do nepotrebnih krvarenja.
Svaki put me uhvati ista tuga jel moram bjezati od svih i svega i nikad se nemogu opustiti, samo se nadam da cemo pobjediti ovu bolest i da ce tome brzo doci kraj.

Magdalena je poslijepodne dobila ponovo mucninu, proljev a vjerovatno i bolove pa je stalno plakala.
Posto ju nista nije moglo smiriti navece su joj dali morfij da joj ublaze muke!!!

Krv iz nosa za dobro ...

1 16 januari 2007 @ 22:06 Läs mer >>

Magdalena är sämre igen. Hon kräks och har diare hela tiden. Jag bara undrar hur länge ska hon ha det så jobbigt och när ska vi få leva normalt utan sona problem!!!!

Magdalena je ponovo losije, povratila je par puta nocas a i po danu. Ima jako rijetku stolicu i pelena je stalno za mjenjanje. Stalno se pitam koliko jos i kad ce prestati ove muke za nju.

Magi danas MAGI IDA...

3 15 januari 2007 @ 17:55 Läs mer >>

Magi

0 13 januari 2007 @ 22:18 Läs mer >>

Magdalena fick kraftigt näsblod igår. Hon hade blödning nästan fem timmar. Robert ringde mig på morgonen och sa att Magi blöder mycket från näsan och det tar inte slut. Jag sa till honom att det är helt vanligt eftersom hennes trombocyter var låga och hon mår inte så bra sista dagar. Lite efter tolv på dagen ringde han mig och sa att jag måste komma direkt ditt, att hon mår inte bra och dom måste gå på andra avdelningen pga. blödning som hon har.
Jag var så rädd att hon fick blödning i kroppen eftersom hon blöder så mycket, men det visade sig efter läkare undersökning att det kom bara från lilla näsan.
Hon grät så mycket och var jätte rädd. Hon hade blöd på hela ansiktet och kroppen.
Under dagen fick hon två gånger trombocyter, blöd och plasma, men hennes värde var låga ändå. Hon var så trött och blek. Det var länge sedan att hon haft så kraftig blödning och mådde så doligt efter behandling.
Jag undrar hela tiden hur länge ska hon kämpa och ha detta så jobbigt som nu!!!
Varför alla barn kan inte bli friska och lyckliga?????
Det är så orättvis !!!!

Nakon svih terapija vec smo se naviknuli da moramo ici u bolnicu na oporavak poslije svake. Poslije prve kemoterapije Magdalena je bila jako lose i dugo je vremena trebalo dok se oporavila, moram priznati da sam puno puta pomislila da nece uspjeti, da je kraj. Povracala je, imala visoke temperature, probleme s disanjem, obilna krvarenja iz nosa i ranica u ustima, cesto se nije mogla pomaknuti niti zaplakati da ju cujemo vec bi samo otvarala usta i tuzno gledala, jednom je poplavila pa joj je cijelo tjelo bilo plave boje. Kako je vrijeme prolazilo i dolazile naredne kemoterapije nasa mala curica je poslije svake imala velikih problema ali vise nikada kao nakon prve.
Pretesko je gledati ju kako se pati ali u isto vrijeme odbrojavam dane i uvjerena budem da ce uskoro biti dobro.
Nakon trece terapije vec smo toliko bili ispraksani sta slijedi i znali po nalazima kad joj je sta potrebno, pa smo puno puta kad bi doktori u nasoj bolnici rekli da sacekamo s davanjem trombocita za zgrusavanje krvi ili ljekovima protiv mucnine mi sami inzistirali da necemo cekati vec da joj daju sve odmah kako bi izbjegli nepotrebna krvarenja, povracanja i ostalo.
Sve je islo nekim redosljedom nakon terapija. Prvo povracanja, pa niski trombociti, zatim odlazak u bolnicu, terapija ljekova za infekciju koju dobije i nakon desetak dana idemo kuci.

Tako je pocelo i sad. Povratila bi svaki dan kad smo dosli kuci, na drugoj kontroli nalazi su bili niski pa je odluceno da ostane u bolnici.
Prvu vece sam spavala s njom a drugu Robi.
Jucer ujutro me nazvao oko deset sati i rekao kako Magi krvari iz nosa od pola devet i nemogu zaustaviti krvarenje. Dobila je i trombocite ali nista se nije promjenilo. Rekla sam mu da je to sve normalno, samo smo se mi u posljednje vrijeme odvikli od krvarenja posto ih na svu srecu nije bilo toliko.
Nastavila sam uzurbano obavljati sve poslove kod kuce da bi stigla sto prije kod njih u bolnicu jel mada znam da je to uobicajeno pretesko mi je svaki put kad nemogu biti uz nju kad je njoj tesko.
Malo poslije dvanaest Robi me nazvao i rekao da dolazim odmah, da je kriticno te da ju voze na drugi odjel posto krvarenje jos nije zaustavljeno.
Sama sam sebe smirivala da neizgubim kontrolu i da me neuhvati panika bar dok se dovezem do bolnice. Govorila sam si sve je to uredu, nije opasno a u isto vrijeme bilo me je uzasno strah da nije dobila nutarnje krvarenje.
Nakon desetak minuta usla sam u njenu sobu u bolnici. Najgori osjecaj me uhvatio kad sam ugledala krv ma podu, po robi, peskirima, kante za smece bile su pune papira s krvi.
Izletila sam na hodnik i pitala gdje su, kako da dodem do njih posto nisam znala na kojem su odjelu sad? Sestre na odjelu nisu imale pojma da je Magi odvezena dalje pa su pitale doktora da im objasni gdje je.
Napokon smo krenuli na odjel uho-grlo-nos. Usput mi je sestra objasnjavala da posto je jako krvarila iz nosa morali su ju odvesti tamo da ju pregledaju i stave tamponice dublje u nosnice kako bi se krv zaustavila.
Ja sam samo ispitivala jesu li oni sigurni da je to samo iz nosa, na sta mi je ona rekla da jesu.
Usla sam u prostoriju u kojoj je Robi sjedio s Magi u krilu a doktor je radio svoj posao.
Magdalena je bila neprepoznatljiva, sva u krvi, po cjelom licu, rukicama, nogicama, bijela kosuljica na njoj vise nije bila bijela vec crvena koliko je bila natopljena krvlju.
Vise nisam mogla izdrzati, bol i tuga koju sam tad osjetila su neopisivi, stalno sam pitala jel sigurno da je samo nos u pitanju?
Nasa mala Magi je jako plakala, bila uplasena a usput to jos i boli dok se stavlja u nosic, kao da joj nije dosta svih muka koje je prozivila i prozivljava pa sad jos i to.
Nemogu opisati koliko mi je bilo tesko a u isto vrijeme koliko sam bila ponosna na mog Robija kad sam vidila kako to sve podnosi, znajuci koliko je osjetljiv na krv. Kad god bi Magi prije krvarila on bi izasao iz sobe ako sam ja s njima, posto nije mogao to gledati i odmah bi bio bljed ko krpa. Plakala sam od tuge zbog nase curice sto se toliko pati a u isto vrijeme gledajuci Robija kako to sve podnosi bilo mi je pretesko i pitala sam se koliko jos ovakvih muka i situacija trebamo proci da bi svemu dosao kraj pa da mozemo biti sretni i svi skupa kao nekada.
Kad je doktor bio gotov prisla sam im a Magi je odmah pruzala rukice k meni. Kad sam pitala jel ju smijem uzeti sestre su mi rekle da smijem ali da cu se zamazati jel je ona sva krvava. Nasmijem ni pisati sta sam u tom trenutku pomislila da im kazem. Nema te krvi koja bi me sprijecila da uzmem svoje malo zlato.
Napokon sam ju imala u svome narucju, ona se kao i uvijek priljepila na moje lijevo rame i pocela me stiskati rukicama po vratu i ledima. Ubrzo je prestala plakati i krenuli smo natrag u njenu sobu.
Putem do sobe ona se smijala Robiju koji joj je pricao, mahala rukicama i nogicama od srece. Time nam stalno daje do znanja koliko je jaka i da je spremna proci sve samo da bi ponovo bili svi skupa sretni i veseli.
Kad smo dosli u sobu jos malo je bila budna pa je zaspala u mome narucju. Spustila sam ju na krevet i neprestano gledala. Bila je toliko ispacena i blijeda, sva krvava. Neprestano sam u sebi postavljala pitanja zasto i dokle jos, kad ce moje zlato moci nastaviti normalan zivot i zivjeti bez muke i straha??????????
Kad se poslije probudila bila je jako slaba, plakala je cjelo vrijeme pa mi je stalno bila u narucju. Dobila je dva puta trombocite, krv i plazmu. Navecer mi je sestra dosla reci da ce u toku noci dobiti ponovo krv posto je nalaz los.
Kad sam se cula s Robijem rekao mi je da je Barbari temperatura u porastu, da ju boli grlo i stomak. Toliko mi je bilo tesko sto nemogu biti uz nju tjesiti ju i maziti kao uvjek do sada kad bi ju nesto bolilo. Nikada nebi ni slutila da ce me zivot i sudbina natjerati da nemogu biti istovremeno sa mojim curicama koje mi zivot znace i bez kojih nebi mogla zivjeti, ali nazalost sam i to dozivjela.

Magi je zaspala tek oko dva sata ujutro pa sam se i ja malo pokusala opustiti sto je bilo jako tesko jel ona nije mogla disati na nos pa je neprestano grcala.

Ujutro se probudila oko pola osam pogledala me, nasmijala se a zatim pocela pricati i cupati me za kosu sto uvijek radi kad ja spavam s njom.

Bio je to i vise nego dovoljan znak za mene da smo pobjedili jos jednu bitku koju nam je sudbina odredila te da hrabro nastavljamo dalje dok nepobjedimo ovu okrutnu bolest koja je zadesila nasu malu curicu.

Pet sati krvarenja be...

3 10 januari 2007 @ 17:59 Läs mer >>

Efter varje behandling Magdalenas värde bli dåliga och hon måste stanna på sjukhuset.

Iskreno se nadamo da je ovo nas posljednji duzi boravak u bolnici!!!
Poslije svake kemoterapije Magdalenini nalazi budu losi pa moramo u bolnicu na oporavak.

Sjukhus igen!! - Pono...

0 7 januari 2007 @ 14:33 Läs mer >>

Hemma igen! - Dome sl...

1 5 januari 2007 @ 22:18 Läs mer >>

Magdalena prije pocetka seste kemoterapije
152641-20

Cjelu noc po obicaju nisam mogla normalno spavati, ne samo zato sto je Magdalena bila dosta nemirna i patio ju je stomacic vec i od raznoraznih razmisljanja i misli koje su mi se motale po glavi!!!
Oko osam sati ujutro dosla je sestra s jutarnjim ljekovima, te ljekovima za izmokravanje posto je oped slabije piskila nego sto je trebala.
Imala je malo povisenu temperaturu kao i po noci pa je dobila ljekove i za to, bila je i dalje dosta slaba i iscrpljena pa je stalno plakala, umirila bi se jedino kad ju uzmem i nosam po sobi.
Jedva sam cekala da uhvatim priliku i izadem van iz sobe nebili ugledala Magdaleninog doktora pa da ja njega za svaki slucaj pitam jel moguce sve u vezi nalaza ili se doktorica zabunila.
Kasnije su dosli Robert i Barbara pa je Barbara isla s Petrom na kupanje.
Barbara i Petra
152641-21

Poslijepodne sam napokon srela Magdaleninog doktora i pitala ga dali su stvarno nalazi dobri na sto se on nasmijao i pokazao mi iste.
Rekao je da jos cekaju na jedan nalaz koji ima veze s kromosomima ali da je skoro siguran da ce i taj biti dobar posto su prethodna dva dobra pa je mala sansa da se u tom nalazu pokazu stanice leukemije.
Pitala sam ga sta i kako dalje sad? Rekao je da su prve dvije godine za Magdalenu jako rizicne sto se tice povratka leukemije i da to nitko nemoze predvidjeti i sprijeciti, te da ju i dalje treba zastiti od svih infekcija i bolesti posto ce ona neko vrijeme biti jako osjetljiva na iste kao i do sada.
Za otprilike mjesec dana Magdalena treba doci ponovo izvaditi kostanu srz, pa onda za otprilike pet mjeseci. Lijekove koje sad prima svaki dan trebalabi primati jos jedno mjesec dana.
Svaki tjedan moramo ici s njom da vadi krv da vadi krv i biti i dalje oprezni kako se ponasa, dali je blijeda, umorna itd..
Za nekoliko dana kad Magdalena nebude imala mucnine od kemoterapije planirano je da se sonda koju ima vec skoro pet mjeseci trajno izvadi te da Magdalena pocme normalno jesti i piti flasicu, sto nece bas biti lako posto je ona vec zaboravila piti iz flasice i normalno gutati hranu.
Sve mi je to zvucalo jako cudno, nisam mogla vjerovati da ako sve bude kako je planirano moja mala curica moci ce nastaviti normalno zivjeti, kretati se slobodno bez straha da ce negdje zapeti kabal od sonde pa da ce se ista iscupati, moci ce mirno spavati bez prekida sna zbog zvuka aparatica za sondu koji se cesto oglasavao ponoci kad bi se negdje presavio kabal, zivjeti bez ljekova koje je primala cetiri puta na dan itd.
Nemogu opisati srecu i osjecaj koji sada osjecam u sebi. Svjesna sam da smo jos jako daleko od dana kad cemo moci biti potpuno sretni i osjecati da je Magdalena ozdravila ali puno je lakse sad kad znam da je sest kemoterapija iza nas, da je ono najgore (nadam se) proslo te da cemo moci poceti koliko toliko normalno zivjeti....

Jos uvijek nevjerujem...

0 5 januari 2007 @ 00:54 Läs mer >>

Jutros mi je Robi javio da je Magi bila dosta lose proteklu noc i da nije spavala do pet sati ujutro. Imala je visoku temperaturu, povracala je i sve drugo sto prolazi skoro svaki put poslje terapije.
Barbara je jos uvijek spavala a ja sam pozelila da sam odmah uz Magdalenu i nisam mogla docekati da ju vidim.
Kad smo napokon stigle u bolnicu Magi je lezala na krevetu, bila je bljeda i umorna ali ipak je pokazala radost i osmjeh kad nas je vidjela. Kao i svaki put pocela je plakati i nije se smirila sve dok ju nisam uzela i stavila na svoje rame, njeno rame za plakanje!!!
Malo poslije otisli smo u kuhinju da jedemo. Dosao je doktor i rekao nam da za Magdalenu nema vise kemoterapija poslije ove, posto su tako u Stocholmu zakljucili. Postojala je mogucnost da Magdalena dobije neke dvije terapije poslije ove, koliko sam ja shvatila to je testiranje novog ljeka koje bi nakon nekoliko godina pokazalo dali djeluje ili ne na tu bolest.
Posto nam je doktor sve objasnio i rekao da to nije nista sto je neophodno za Magdalenu nije bilo potrebe za veca razmisljanja i brige oko toga.
Pitala sam ga dali mi moze reci kakav je nalaz od kostane srzi, na sta je on rekao da je sam nalaz srzi uredan ali da nam to jos nista negovori posto ovaj put preve vise nalaza da bi se vidjelo kako je Magdalena reagirala na kemoterapije i dali su stanice leukemije potisnute iz njenog tjela za sada. Ti drugi nalazi bi trebali biti uskoro gotovi pa mi je rekao da ga sutra podsjetim da provjeri dali su stigli.
Otisli smo nazad u sobu, olaksanje koje sam osjecala nemogu opisati, sama pomisao da je uobicajeni nalaz kostane srzi uredan ulijevao mi je nadu da ce i svi ostali biti dobri, mada duboko u sebi nisam htjela biti previse sretna jel se jako bojim da ce nesta krenuti po zlu.
Malo kasnije Robi je usao u sobi i rekao da je upravo pricao s doktoricom i da su i ti drugi nalazi gotovi te da nema ni u njima stanica leukemije.
Ja jednostavno nisam mogla vjerovati pa sam ga vise puta ispitivala jel on siguran da je dobro razumio??
Najradje bi skakala od srece, plakala, vikala na sav glas da svi cuju kako se osjecam i koje olaksanje je napokon tu, ali neusudim se, bojim se, neprestano mislim da ce uci u sobu i reci da su se zabunili!!!!
Kad su Robi i Barbara otisli u hotel a ja ostala sama s Magi pocela sam joj pricati o svemu sta je prosla i sta se desavalo u zadnje vrijeme. To sam radila i prije i na kraju bih joj uvijek rekla "Moras se boriti da narastes velika jel mamma nezna zivjeti bez tebe". Kad sam joj ja pricala u jednom trenutku je pocela pljeskati rukicama jel to u zadnje vrijeme cesto radi mada je meni ispalo tako kao da je htjela pokazati da zna da smo daleko stigli s nasom borbom protiv te okrutne bolesti i da cemo se i dalje svi skupa boriti da ona ozdravi i naraste velika!!!
Posto nisam mogla nikako vjerovati da su nalazi dobri, stalno sam govorila sestrama da pitaju doktore dali mogu dobiti kopije od nalaza gdje pise da nema stanica leukemije. One su se smijale i rekle da nema problema ali da moram cekati do ujutro da to Magdalenin doktor odobri.
Jos uvijek nevjerujem i osjecam onu napetost dok cekamo da nalazi budu gotovi.
Magdalena je dosta nemirno spavala, cesto se budila i svaki put kad se probudi moram ju uzeti i mazit dok ponovo nezaspe.....