0 Läs mer >>

Hej till alla

Nu är det verkligen dags att uppdatera lite här.

Magdalena mår bra och varje dag visar hon att hon är frisk och pigg tjej. Hon pratar så mycket nu och vill att man lyssnar bara på henne och alla som är i väg ignorerar hon. Nu sover hon själv i sitt rum och är så stolt på morgonen. Varje dag brukar hon sa till mig att hon är stor tjej nu och kan klara mycket själv. Det är så roligt när hon pratar och visar vad hon kan själv. Hon kämpar så mycket bara att man kan se att hon har blivit stor.

Hon går på dagis och trivs jätte bra där. Många gånger vill hon inte gå hem och bli arg på mig om jag kommer tidigare att hämta henne.

Barbara går i skolan, klass 2. Hon är duktig och klarar mycket själv. Ibland jag kan inte fata att tiden går så fort och att minna tjejer er store och store.

Det känns konstigt ibland när jag märker att jag började vänja mig på den ”normala” liv efter allt vi har gåt igenom när Magdalena blev sjuk. Jag trodde aldrig att jag kan bli lugn igen när Magdalena har lite feber eller ont i magen, att man inte tänker direkt på leukemi och känner att det är helt vanligt.

Många gånger känner jag att jag inte vill bli rädd igen, att jag inte orkar leva på sån set igen, att man måste leva livet nu när man fick chans för det men det är inte alltid lätt. Det är så mycket som har hänt hos oss i sista tiden och påverkade livet igen men man vet inte hor stark man är tills man hamnar i visa situationer i livet.

Det finns dagar när man är mycket ledsen och har inte lust att gå vidare men då tänker jag på mina flickor som är mitt allt och kämpar vidare för dem.

Just nu är jag sjukskriven eftersom jag opererade handen för ungefär två månader sedan och har fotförande ont. Det är jobbigt när man inte kan fungera som innan och ofta bli man trött på sig själv, men det måste bli bättre snart….

 

 

 

 

 

Det är inte så ofta att Magi tycker att fotografera sig men när hon vill det då måste alla vara med.

Magdalena se bas nevoli slikati ali kad dode njenih pet minuta svi moramo pozirati inace odustaje.

 

 

 

Annika (Saras mamma) var hos oss. Det är alltid roligt att träfas.

Annika (Sarina mama) i cure. Uvijek je ljepo kad se sretnemo.

Dags att baka kakor. - Vrijeme je da se pravi kolac.

 

Cao svima

Stvarno je vrijeme da malo nesta napisem ovdje.

Magdalena je dobro i svaki dan covijek moze vidjeti kao je sretna i zdrava curica. Neprestano nesto prica i pokusava biti u centru paznje a ako joj se netko slucajno nade na putu ona ga spretno ignorira i neda ispred sebe. Toliko se trudi da pokaze kako je ona sad velika curica i kako sve moze sama. Vec duze vremena spava sama u svojoj sobi pa se ujutro probudi sva ponosna i samo govori kako je ona sad velika.

Magi ide u vrtic i uziva biti tamo tako da puno puta bude ljuta na mene kad dodem ranije po nju.

Barbara je isto dobro. Ide u drugi razred i za sad nemamo nikakvih problema oko ucenja. Ponekad mi se cini kako vrijeme nenormalno brzo leti a moje cure su sve vece i vece.

Zivot ide dalje nakon svega. Ponekad se cudim sama sebi kad osjetim da se ponovo privikavam zivjeti onim starim zivotom. Nisam vise u tolikom strahu od leukemije ako vidim da je Magi malo prehladena, ima temperaturu ili ju boli stomak. Iskreno to me ponekad plasi ali sama sebi pokusavam objasniti da moram dalje jel nemogu stalno biti zabrinuta i misliti sta ce se desiti sutra.

Dobili smo sansu da nastavimo zivjeti normalno poslje svega sto je bilo s Magi i mislim da je vrijeme da tako i radimo. A sta nosi sutra jednostavno nitko nemoze znati niti utjecati na to, zato pokusavam koliko god mogu gledati pozitivno na sve mada nije uvijek lako.

Desilo se toliko toga u zadnje vrijeme sto me jako boli i nije lako krenuti dalje ali kad mi je najteze i mislim da nemogu vise snagu pronalazim u mojim curama koje su meni sve i za koje cu se uvijek brinuti i uciniti sve samo da vidim osmijeh na njihovom licu.

Zivot je cudan i uvijek nam priredi kusnje za koje mislimo da nismo spremni, mada ni sami neznamo koliko smo jaki i koliko mozemo podnjeti.

Ja sam trenutno na bolovanju. Operirala sam ruku i nikako da me prestane boliti pa sam cesto ljuta sama na sebe jel nemogu raditi kao do sad ali nadam se da ce i to sve brzo proci….

Hvala svima koji posjecuju nasu stranicu.

Vrijeme je za malo novih slika…..

2009-10-24