Magdalenas kamp mot leukemi - Magdalenina borba protiv leukemije

Magdalena är pigg och glad hela tiden. Hon kryper mer och mer, äter jätte bra och ser ut som alla andra barn i hennes ålder. Det är så fint att hon inte ser sjuk ut längre, att man kan gå ut med henne och träffa vänner ibland. Idag Magdalena och jag var lite ute och handlade. Hon var så glad när vi tittade på barn kläder och ville ta allt i vagnen. I mat affär hade vi lite problem eftersom Magdalena ville äta allt som hon har set där. Det var tur att jag hade lite godis med mig som hon kunde äta istället. När vi handlade färdigt var det dags att köpa kokt korv för Magdalena, det var hennes första korv ute i stan. Hon blev så glad när jag visade vad hon ska äta. Vi satt ute och tittade på fåglarna. Magdalena var nyfiken, tittade på dom hela tiden och skrattade. Det är underbart känsla att ha henne och jag bara hoppas att hon bli frisk och glad hela tiden som hon ser ut nu????

Magdalena je vesela i nasmijena cjelo vrijeme. Pocela je puzati sve vise i brze pa joj je sad puno toga na dohvat ruke sto nju jako veseli. Sto se hrane tice nesmijemo se zaliti posto jede sve sto joj se servira i uvijek je gladna. Ponekad nemogu vjerovati da je tako brzo naucila jesti i prihvatila hranu. Tako je ljepo vidjeti ju nasmijanu i veselu, znajuci da je do nedavno bila u bolnici i nije se osjecala bas najbolje. Napokon mozemo svi skupa otici negdje a da to nije bolnica, da nema onog prevelikog straha od ljudi koje sam cesto prije osjecala jel je jako osjetljiva na infekcije te se isti lako prenesu na nju.

Danas smo nas dvije prvi put otisle na duze u trgovinu. Kupovale smo robicu sto je njoj bilo jako interesantno i htjela je sve staviti u svoja kolica. Bila je presretna kad smo isprobavale cipelice za nju koje smo kasnije naravno i kupile. Napokon me napustio onaj grozan osjecaj straha od kupovanja robe za nju, haljinica koje mozda nece moci obuci posto je u bolnici a koje bi me poslije podsjecale na njenu bolest kad bi iste vidjela u ormaru. To mi se puno puta desavalo u zadnjih sedam mjeseci. Posto je veci dio svog zivota provela u bolnici kupovanje pidamica za nju postalo mi je sasvim normalno ali kad god bi htjela kupiti nesta novo za nju uhvatila me tuga jel sam se neprestano bojala da nece dozivjeti da obuce sve te stvari posto je toliko puta bila lose i kriticno. U trgovini s hranom smo imali manjih problema posto je Magi htjela jesti sve sto joj je bilo poznato od voca, povrca itd. Sva sreca da sam u torbi imala flips da joj dam da jede inace bi morale brzo zavrsiti kupovinu. Kasnije smo kupile hrenovku da jede, njena prva ?hrenovkica? poslije napornog vozanja po trgovinama. Sjele smo vani dok je jela i gledale ptice koje cu se skupljale oko nas nadajuci se da ce im Magi ostaviti koju mrvicu kruha. Bila je presretna dok ih je gledala kako skakucu ispred nje da se smijala na sav glas od uzbudenja. Stalno mi je nesto prsticem pokazivala i cudila se svemu sto vidi oko sebe.

Boze kako je lijepo imati ju pored sebe tako veselu i nasmijanu nakon toliko mjeseci patnje i tuge koje smo svi zajedno prosli. Iskreno se nadam da su ta tuzna vremena iza nas i da ce nasa mala hrabra curica moci uzivati u svemu sto joj zivot pruza????