Magdalenas kamp mot leukemi - Magdalenina borba protiv leukemije

Igår fick vi besked att Magdalenas CVK måste ut från kroppen eftersom dom misstänker att bakterie som hon har i blodet samlas runt denna lilla slang och gå vidare i kroppen.

Idag hade hon operation och nu är hon fri från den lilla slang som har påmint oss hela tiden på hennes sjukdom. Snart blir det sju månader att hon kämpar för sitt liv.

Det är både synd och fint att slipa ha den.

Det är synd att hon inte kan ha denna lilla slang och nu ska dom sticka henne alltid när dom ge henne medicin och måste ta blodprov. Idag stack dom henne runt tio gånger eftersom det är jätte svårt att hitta venen hos henne och nål som hon fick när dom opererade henne funkade inte längre på kvällen.

Fint på sånt set att man sliper tänka hela tiden ska hon dra i den, titta hur ligger hon att det blir inte hård spänd, byta plåster nästan varje dag som hon tyckte inte alltid om , man sliper se den varje dag och nu ser hon ut som alla anda barn fast med två ärr som ska alltid påminna på denna tiden som vi har gåt genom.

Men den ska man aldrig se som ärr på kroppen, två ärr som är hennes medaljer och ska påminna oss på detta tiden när hon visade att hon är liten men ändå stark tjej som har kämpat för sitt liv.....

Prije operacije - Före operation

Jucer su doktori odlucili da se cjevcica koju su Magdaleni ugradili kad se saznalo da boluje od leukemije, a preko koje je dobila sve kemoterapije i ljekove, te preko koje su joj vadili krv mora odmah izvaditi posto sumljaju da se bakterija koju Magi ima u krvi bas tu skuplja i siri dalje po tijelu.

Ponovo oni osjecaji tuge i radosti. Tuge posto ce ju sad svaki put morati bockati sto do sad nisu morali kad bi joj davali lijekove i vadili krv , mada svaki put kad osjetim pod prstima tu malu plastiku ili joj previjam flaster poslije kupanja, kroz glavu mi prolaze dani koje smo skupa prosli otkako se razbolila.
Radost jel je to jedino sto je ostalo na njoj i sto me svaki dan podsjeca na njenu od srca se nadam preboljenu bolest. Sad ce napokon izgledati kao sva druga djeca njenog uzrasta, sada cemo moci vidjeti samo dva mala oziljka koja ce joj ostati poslije operacija, mada ih nikada necemo gledati kao oziljke vec kao njene medalje koje je hrabro osvojila boreci se za svoj zivot.

Posebno mi je bilo tesko nocas i danas prije Magdaleninog uspavljivanja. Misli se tako lako vracaju na sve teske trenutke koje smo prosli iako to nezelim.
Uskoro ce biti sedam mjeseci otkako se nas zivot promjenio iz korjena, otkako se nasa mala ali hrabra curica bori s tom teskom bolesti. Pretesko je samo pomisliti da je pola svoga zivota provela po bolnicama a o mukama i patnjama koje je prosla nemogu ni pisati vise.
Magi je sinoc bila tako vesela i raspolozena, zaspala je tek oko ponoci a ja sam ju drzala za rukicu i plakala od srece sto ju imam pokraj sebe, sto je dosla tako daleko a bila je blizu najgorega.
Ujutro se probudila kad su ju pripremali za operaciju. Bila je dosta ozbiljna, mada se uvijek smije i prica, oko pola devet smo krenuli iz nase sobe. Nosila sam ju do sale za uspavljivanje i sve je nekako bilo pod kontrolom sve dok nismo usli u istu.
Svaki put kad vidim sve te aparate i to kako ona lagano tone u san uvjek osjecam istu bol i tugu.
Sve je bilo uredu dok joj nisu stavili masku na usta i nos. Pocela je uplaseno plakati, vuci me za ruku, dok su me njene male okice molile da ju uzmem u svoje narucje gdje se osjeca sigurno.
Naravno ja to nisam mogla, plakala sam s njom jel mi je to neopisivo tesko bez obzira sto se neradi o necem opasnom. Dala bi sve na ovom svijetu da ja mogu biti na njenom mjestu samo da ona vise nepati.
Kad je napokon zaspala krenula sam na nas odjel u nasu sobu da cekam dok bude gotova.
Kao i obicno placuci sam premjestala stvari po sobi samo da mi vrijeme sto brze prode.
Napokon oko pola deset su mi rekli da mogu ici kod nje. Kad sam usla u salu za budenje moja mala curica je bila budna i plakala je na sav glas. Cim me ugledala odmah je pruzila rukice prema meni. Sve je proslo u redu, rekli su mi da ima mali rez na prsima i da ce konci ispasti sami za koji dan. Dok je bila uspavana pokusali su joj na tri mjesta ubosti iglu gdje ce dobivati ljekove da ju nemoraju bockati kad je budna. Uspjeli su pronaci venu na nogi gdje su joj vec bili prikljucili infuziju poslije operacije.

Oko pola dvanaest smo dosli u nasu sobu a Magi je bila dosta umorna i placljiva. Poslije rucka smo se malo igrale i pricale a zatim je zaspala posto je jos uvijek bila dosta umorna i pospana od ljekova za uspavljivanje.

Navecer su ju ponovo morali bockati i traziti venu posto ova igla koju je vec imala nije radila kako treba. Kako mi je Robi rekao uspjeli su naci venu na rukici, ali su ju prije toga bockali po nogicama i rukicama sve skupa sedam puta.

Samo se nadam da ce se ovo sve brzo zavrsit i da ce nasa mala curica moci nastaviti svoj zivot s osmjehom na licu i bez ovakvih problema koje sad ima......