Jos uvijek nevjerujem da je zasad sve uredu!!!
Magdalena prije pocetka seste kemoterapije
Cjelu noc po obicaju nisam mogla normalno spavati, ne samo zato sto je Magdalena bila dosta nemirna i patio ju je stomacic vec i od raznoraznih razmisljanja i misli koje su mi se motale po glavi!!!
Oko osam sati ujutro dosla je sestra s jutarnjim ljekovima, te ljekovima za izmokravanje posto je oped slabije piskila nego sto je trebala.
Imala je malo povisenu temperaturu kao i po noci pa je dobila ljekove i za to, bila je i dalje dosta slaba i iscrpljena pa je stalno plakala, umirila bi se jedino kad ju uzmem i nosam po sobi.
Jedva sam cekala da uhvatim priliku i izadem van iz sobe nebili ugledala Magdaleninog doktora pa da ja njega za svaki slucaj pitam jel moguce sve u vezi nalaza ili se doktorica zabunila.
Kasnije su dosli Robert i Barbara pa je Barbara isla s Petrom na kupanje.
Barbara i Petra
Poslijepodne sam napokon srela Magdaleninog doktora i pitala ga dali su stvarno nalazi dobri na sto se on nasmijao i pokazao mi iste.
Rekao je da jos cekaju na jedan nalaz koji ima veze s kromosomima ali da je skoro siguran da ce i taj biti dobar posto su prethodna dva dobra pa je mala sansa da se u tom nalazu pokazu stanice leukemije.
Pitala sam ga sta i kako dalje sad? Rekao je da su prve dvije godine za Magdalenu jako rizicne sto se tice povratka leukemije i da to nitko nemoze predvidjeti i sprijeciti, te da ju i dalje treba zastiti od svih infekcija i bolesti posto ce ona neko vrijeme biti jako osjetljiva na iste kao i do sada.
Za otprilike mjesec dana Magdalena treba doci ponovo izvaditi kostanu srz, pa onda za otprilike pet mjeseci. Lijekove koje sad prima svaki dan trebalabi primati jos jedno mjesec dana.
Svaki tjedan moramo ici s njom da vadi krv da vadi krv i biti i dalje oprezni kako se ponasa, dali je blijeda, umorna itd..
Za nekoliko dana kad Magdalena nebude imala mucnine od kemoterapije planirano je da se sonda koju ima vec skoro pet mjeseci trajno izvadi te da Magdalena pocme normalno jesti i piti flasicu, sto nece bas biti lako posto je ona vec zaboravila piti iz flasice i normalno gutati hranu.
Sve mi je to zvucalo jako cudno, nisam mogla vjerovati da ako sve bude kako je planirano moja mala curica moci ce nastaviti normalno zivjeti, kretati se slobodno bez straha da ce negdje zapeti kabal od sonde pa da ce se ista iscupati, moci ce mirno spavati bez prekida sna zbog zvuka aparatica za sondu koji se cesto oglasavao ponoci kad bi se negdje presavio kabal, zivjeti bez ljekova koje je primala cetiri puta na dan itd.
Nemogu opisati srecu i osjecaj koji sada osjecam u sebi. Svjesna sam da smo jos jako daleko od dana kad cemo moci biti potpuno sretni i osjecati da je Magdalena ozdravila ali puno je lakse sad kad znam da je sest kemoterapija iza nas, da je ono najgore (nadam se) proslo te da cemo moci poceti koliko toliko normalno zivjeti....
skriven
Cesto sam na vasoj stranici i citam o maloj Magdaleni, drago mi je i sretna sam da je Magdaleni bolje. Dragi roditelji i mala sekice Barbara, uz vas sam u mislima i u molitvi. Kata!