Dan za pamcenje!!!
Jutros mi je Robi javio da je Magi bila dosta lose proteklu noc i da nije spavala do pet sati ujutro. Imala je visoku temperaturu, povracala je i sve drugo sto prolazi skoro svaki put poslje terapije.
Barbara je jos uvijek spavala a ja sam pozelila da sam odmah uz Magdalenu i nisam mogla docekati da ju vidim.
Kad smo napokon stigle u bolnicu Magi je lezala na krevetu, bila je bljeda i umorna ali ipak je pokazala radost i osmjeh kad nas je vidjela. Kao i svaki put pocela je plakati i nije se smirila sve dok ju nisam uzela i stavila na svoje rame, njeno rame za plakanje!!!
Malo poslije otisli smo u kuhinju da jedemo. Dosao je doktor i rekao nam da za Magdalenu nema vise kemoterapija poslije ove, posto su tako u Stocholmu zakljucili. Postojala je mogucnost da Magdalena dobije neke dvije terapije poslije ove, koliko sam ja shvatila to je testiranje novog ljeka koje bi nakon nekoliko godina pokazalo dali djeluje ili ne na tu bolest.
Posto nam je doktor sve objasnio i rekao da to nije nista sto je neophodno za Magdalenu nije bilo potrebe za veca razmisljanja i brige oko toga.
Pitala sam ga dali mi moze reci kakav je nalaz od kostane srzi, na sta je on rekao da je sam nalaz srzi uredan ali da nam to jos nista negovori posto ovaj put preve vise nalaza da bi se vidjelo kako je Magdalena reagirala na kemoterapije i dali su stanice leukemije potisnute iz njenog tjela za sada. Ti drugi nalazi bi trebali biti uskoro gotovi pa mi je rekao da ga sutra podsjetim da provjeri dali su stigli.
Otisli smo nazad u sobu, olaksanje koje sam osjecala nemogu opisati, sama pomisao da je uobicajeni nalaz kostane srzi uredan ulijevao mi je nadu da ce i svi ostali biti dobri, mada duboko u sebi nisam htjela biti previse sretna jel se jako bojim da ce nesta krenuti po zlu.
Malo kasnije Robi je usao u sobi i rekao da je upravo pricao s doktoricom i da su i ti drugi nalazi gotovi te da nema ni u njima stanica leukemije.
Ja jednostavno nisam mogla vjerovati pa sam ga vise puta ispitivala jel on siguran da je dobro razumio??
Najradje bi skakala od srece, plakala, vikala na sav glas da svi cuju kako se osjecam i koje olaksanje je napokon tu, ali neusudim se, bojim se, neprestano mislim da ce uci u sobu i reci da su se zabunili!!!!
Kad su Robi i Barbara otisli u hotel a ja ostala sama s Magi pocela sam joj pricati o svemu sta je prosla i sta se desavalo u zadnje vrijeme. To sam radila i prije i na kraju bih joj uvijek rekla "Moras se boriti da narastes velika jel mamma nezna zivjeti bez tebe". Kad sam joj ja pricala u jednom trenutku je pocela pljeskati rukicama jel to u zadnje vrijeme cesto radi mada je meni ispalo tako kao da je htjela pokazati da zna da smo daleko stigli s nasom borbom protiv te okrutne bolesti i da cemo se i dalje svi skupa boriti da ona ozdravi i naraste velika!!!
Posto nisam mogla nikako vjerovati da su nalazi dobri, stalno sam govorila sestrama da pitaju doktore dali mogu dobiti kopije od nalaza gdje pise da nema stanica leukemije. One su se smijale i rekle da nema problema ali da moram cekati do ujutro da to Magdalenin doktor odobri.
Jos uvijek nevjerujem i osjecam onu napetost dok cekamo da nalazi budu gotovi.
Magdalena je dosta nemirno spavala, cesto se budila i svaki put kad se probudi moram ju uzeti i mazit dok ponovo nezaspe.....