2007-02-23 Rodendani nasih curica
Vrijeme rodendana nasih curica
Barbara je od Magdaleninog rodenja planirala kako ce njih dvije uvijek slaviti skupa rodendan posto su rodene isti mjesec, Barbara 21.02. a Magi 24.02..
Nazalost Magi je u ponedjeljak morala ostati u bolnici posto je dobila jako visoku temperaturu. Oped strah , strepnja i iscekivanje kakvi ce biti rezultati nalaza krvi i sta se sad desava u njenom malom tjelu. Boze kako je tesko vratiti se ponovo u bolnicu sad kad smo poceli malo normalnije zivjeti, sad kad smo svaku noc svi skupa, kad je Magi pocela jesti sama i nema vise torbe s hranom za sondu, sad kad vise nema ljekova kod kuce.
Dani kad smo posljednji put bili u bolnici za mene su bili tako davno, mada i nije tako. Nemogu niti opisati kako mi je bilo kad smo ih ja i Barbara ostavile ispred ulaza u bolnicu i krenule same kuci. Barbara je odma pocela plakati i ispitivala je koliko dugo seka nece spavati kod kuce, sto joj ja naravno nisam mogla odgovoriti. Kako me gusi to sto se pred njom moram praviti jaka a najradje bi vristala od bola i muke kad pogledam prazno sjediste gdje Magi obicno sjedi u svojoj stolici.
Stan je ponovo tako prazan a torbe za bolnicu ponovo cekaju da se pakuju. Boze kako sam umorna od ovakvog zivota, kako bi volila da moja mala curica nije bolesna, da je kao i sva druga zdrava djeca njenog uzrasta, da ih gledam kako se igraju i smiju skupa kao ovih zadnjih par dana, da mozemo bar malo misliti na buducnost i planirati zivot.
Barbara je zaspala tuzna, pitala me oce seka doci do njenog rodendana, a meni se samo stislo u prsima jel ponovo neznam sta da joj kazem.
Kao i uvjek do sad kad je Magi u bolnici a ja kod kuce nemam mira ni sna pa spremam po stanu, perem ves poslije pola noci, pakujem stvari za sutra. Legla sam oko pola cetiri ujutro.
Barbara je kasljala cjelu noc, plakala, a ujutro joj je isla i krv iz nosa. Boze pa dokad, znam da je ovo obicna prehlada ali meni je dosta bolesti i ljekova, tako bi volila da nista nevidim u nasoj blizini, da bar malo zivimo bez svih tih bocica i toplomjera za temperaturu.
Barbarin rodendan je prosao ljepo ali se ipak osjetila tuga sto nije kao sto je nekad bilo i kako je ona to naucila. Ujutro se probudila i naravno oped krv iz nosa, kasalj i bolovi. Svejedno je bila raspolozena i odmah je krenula traziti poklone za koje me molila da ih sakrijem po stanu kako bi ih ona mogla traziti. Njoj nije toliko bitno sta ce dobiti samo nek je vise poklona i nek se ima sta otpakivati.
Kad je sve nasla otvorila ih je i bila jako sretna, ali ipak ne onako kako je to bila prije. Nekad nemogu vjerovati da joj je samo 6 godina i da jedno djete moze tako pokazati svoje osjecaje i tugu za sekom i ako se trudimo da joj olaksamo svu ovu situaciju. Ni sama neznam koliko me puta pitala kad ce vidjet seku i hoce li seka doci danas kuci. Pretesko mi je sto se sve tako mora mjenjat u zivotu, znam koliko joj je vazan taj dan, s koliko radosti ga je uvijek cekala i planirala a sad vise nista nije kao prije.
Da bi ju malo oraspolozila otisle smo na rucak u McDonalds, njeno omiljeno mjesto. Ni ovdje nije bilo onog iskrenog veselja i samo pitanja o seki. Pitala sam ju ocemo otici kupiti tortu ali ona je par dana prije a tako i danas rekla da nece jel cemo u subotu imati slavlje s njenim prijateljicama i prijateljima i kaze to mi je dosta. Poslije smo malo otisle do trgovine igracaka ali ni tu nije bilo nekog velikog veselja kao prije.
Napokon oko pola pet dosli smo kod seke u bolnicu. E sad se vidio onaj osmjeh na licu koji sam navikla gledati za njen rodendan. Bile su tako vesele a ja tako tuzna sto smo za rodendan u bolnici sto nikome nebi pozelila. Najgore je to sto Magi nesmije izlaziti iz svoje sobe pa se covjek osjeca kao u zatvoru ponekad.
Magi je dobro , dobila je bakteriju u crijevima pa mora deset dana primati ljekove za to i biti u bolnici. Ni sama neznam koliko sam se puta pitala zasto se sve moralo desiti ovaj tjedan, zasto nam u zadnje vrijeme stalno nesta staje na put sreci?
Danas smo ja i Barbara sredivala sve za sutra. Baloni, slatkisi, ukrasi koje djeca vole i sve sto treba za djeciji rodendan. Kako mi je samo danas tesko, kako mi je danas samo prazno u stanu, kako mi se danas misli vracaju na dan kad sam rodila moju Magdalenu. Evo sutra joj je prvi rodendan, najljepsi na svijetu, najinteresantniji, dan koji je trebala docekati u svom krevetu, sa svojom sekom kojoj toliko nedostaje a ne u bolnici kako ce ga docekati.
Nemogu opisati sve osjecaje koji se danas ispreplicu. Moja mala curica koja je prije godinu dana tako brzo i hrabro dosla na svijet, placuci na sav glas prosla je toliko muke i problema tokom svoje prve godine da mi suze samo teku dok o svemu razmisljam i pisem sad.
Ni sama neznam koliko se puta na dan pitam "ZASTO", do kad ovako i kako ce sve proci. Dala bi sve na ovom svijetu samo da joj se ovo sve nije dogodilo, da nije morala toliko patiti i boriti se za zivot kad je trebala biti bezbrizna i sigurna u mom narucju i kod svoje kuce. Toliko se bojim za nju i njenu buducnost, koliko ce rodendana proslaviti i kako, gdje i s kim. Moj mali borac za zivot.
Da mi je netko rekao koliko cu biti sretna i zahvalna sto moze sutra doci kuci na par sati nebi nikad vjerovala. Toliko ih zelim uslikati skupa sa njihovim tortama i u njihovom stanu da neznam kako bi izdrzala kad bi bilo drugacije. Znam da ce sve biti uzurbano i da cu stalno gledati na sat koliko jos moze ostati kod kuce ali bez obzira na sve znam da ce Magi biti presretna kad vidi svu djecu koja ce sutra doci i poklone koji ju cekaju kod kuce a koje iako je tako mala obozava otvarati. Zelim se sto vise njima posvetiti i ispuniti Barbrari zelju da slave skupa ona i njena mala seka.
Evo jos malo je ponoc, ona tako mirno i bezbrizno spava a ja nemogu a da neplacem kad ju gledam od tuge i srece u isto vrijeme. Tuzna sam zbog svega sto prozivljava a presretna sto je ziva nakon svega i uz mene sad......
skriven
Draga moja Danijela!
Mislio sam da ne citam ovo sto si pisala nocas ali nisam mogao izdrzati i procitao sam. Molim te nikada vise ne pitaj ZASTO to je kriz zivota i hvala Bogu dragome neka ne bude tezi. Svi smo na kusnji je da je Vasa prevelika ali hvala Bogu tako mora biti i nedaj Boze gorega i tezega. Mislis da je ijednom covjeku koji ima dusu lako i da nece zaplakati kada ovo procita samo ti mogu reci sunce ujino izdrzite i ja sam uz Vas jer znam sto je bol i kusnja zivota i osjeti sam je. Molim se i moliti cu se da cim prije budemo na bilo koji nacin bar malo skupa da Vas zagrlim i da bar na trenutak podjelim tugu i bol sa Vama. Znam lako je reci ali ja sam to osjetio digni glavu Boga moli i sve ce biti lakse, a valjda ce doci i dan da opet budemo skupa ova prokleta daljina sada dok sjedim ovdje i pisem mogli smo skupa biti i svu tugu skupa djeliti ali doci ce i taj dan i biti ce mo skupa znaj obecavam ti to je nasa sudbina i nas kriz zivota. Draga moja Danijela nemam snage vise pisati jer ako dusu imas onda imas i bol. Znaj da sam sa Vama i uz Vas i u tuzi i veselju i dragoga Boga moliti cu da to cim prije prode i da bar na tren budemo skupa. Jos imam snade da ti napisem poljubi Andele moje, a i Robija i znaj uvjek sa Vama i uz Vas Vas Ujo Mirko!