Trombociti 321!!!!
21.12.2006.godine (cetvrtak)
Danas je Magdalena jako vesela i stalno je u pokretu. Prije tri dana se pocela sama okretat s leda na stomak i nazad. Cjelo vrijeme izvodi nesta novo i prava je pricalica. Kosica i obrve se sve vise primjete kako rastu. Da nema sondu u nosu niko nebi mogao primjetiti da je to bolesno dijete.
Evo upravo mi pokazuje rukicom da ju skakljim po stomaku.
Danas je posedan dan za nas. Magdalenini nalazi su se poceli popravljati iako ima infekciju u tjelu koju jos nije imala a za koju je pocela primati ljekove prije dva dana. Nista me nije iznenadilo kao nagli porast trombocita kod moje male curice danas, cak su dosli do 321 sto je stvarno pravo cudo. Trombociti su obicno jedan od velikih problema kod Magdalene i skoro uvjek su ispod 100 pa cak su znali biti i na 5. Iznad 100 obicno budu kad joj daju nove trombocite ali isto tako se znalo desavati da drugi
dan budu oped jako niski.
Prije par dana smo joj poceli redovno davati iscjedeni sok od svjeze cikle, neznam dali je to imalo nekakvog utjecaja ali se iskreno nadam da ce stvari za nju krenuti na bolje, a samim tim i mi cemo biti sretni.
Kad je tako vesela i raspolozena ja na trenutak zaboravim da smo u bolnici razdvojeni od seke i tate, pokusam zaboraviti njenu bolest i posvetim se samo njoj da bi se ona sto bolje osjecala.
Pretesko je gledati tako malo i veselo dijete znajuci da joj je zivot u opasnosti i da se situacija svaki cas moze promjenuti a da joj ja tad nemogu nikako pomoci!!!
Otkako se ovo desilo s Magdalenom shvatila sam da je svaka minuta zivota dragocjena i da zivot treba zivjeti i uzivati u njemu sto nazalost shvatimo kad se nesto ovako desi.
Evo postaje pomalo umorna i nervozna pa je vrijeme za mazenje i uspavljivanje, mada nevjerujem da ce zaspati prije deset ili jedanaest.
Sve u svemu danas je bio jedan od onih dana kad covjek vidi kako je zivot zapravo ljep i koliko ga mogu uljepsati sitnice bez obzira na sve sto se desava oko nas.
Magdalena se svaki dan uci sve vise i vise. Jako je vesela a svojim brbljanjem i osmjehom privlaci svaciju paznju. Ono sto mene jako veseli je to da se moja mala curica okrece s leda na stomak sama i po njenim upornim pokusajima cini mi se da ce uskoro propuzati.
Naravno sve bi bilo puno lakse i jednostavnije da nije svih tih cjevcica i kablova sto joj se stalno nalaze na putu i smetaju joj!!!
Kommentarer:
2
Jelena:
Draga hrabra majko predivne djevojcice. Evo, citajuci tvoj blog, opet prozivljavam sve one trenutke bolesti mog prvorodjenog sina. Nas sin se razbolio 2004 u trecem mjesecu starosti od akutne mijeloicne leukemije. Mi smo nazalost izubili bitku za samo 10 dana. Bolest je bila preteskog tipa, a on je bio premala beba da bi imao snage uhvatiti se u kostac s njom. Gledam tvoje malo hrabro bice i placem sto nasa djeca moraju prozivljavati ovakve stvari. Drzim fige da ce lijecenje biti i dalje uspjesno te da cu pratiti njene prve korake i odlazak u skolu kroz nekoliko godina.
Zelimo vam puno zdravlja i ljubavi za ovaj Bozic.
Jelena s obitelji
skriven
Hej
Magdalena är så söt och jag blir lite glad över att se henne. Det känns bra att jag inte blir ledsen när jag ser andra barn trots att Sara inte finns mer.
Det är lika jobbigt varje morgon när jag vaknar och Sara inte är här. Det är ett sådant fruktansvärt tomrum och jag blir lika förtvivlad varje gång.Hur ska vi klara oss utan henne !!!! I mina sansade stunder kan jag tänka att Sara har det bra nu, hon slipper vara sjuk och lida (man ser på de sista korten att hon är mycket dålig) men samtidigt vill jag bara hålla henne i min famn.
Idag åker vi till vårt fritidshus och ska försöka stå ut med julen.... vad har egentligen mitt liv för mening nu???? Jag känner mig så leden och vilsen.
Hälsa hela familjen
Annika (Klockan är lite i 7.00 på morgonen och Erik sover fortfarande)